Glupak je mrtav, a Bog jos uvijek postoji

Da na ovom svijetu sve ima svoje granice osim ljudske gluposti davno je potvrdijo njemacki kvazifilozof Niče (Nietzsche). Niče je samo jedan u nizu ljudi koji su kroz povjesti ljudskog čovječanstva pokušali da zbog lične bolesti ili pohlepe za vlašću prepišu sebi direktno ili indirektno božanske atribute. Poenta njegovih teza je bila potisnuti Boga iz života ljudi a kad potisneš Boga onda u tom praznom vakumu dolazi "ništa" i to "ništa" mora stalno da reinkarnira tako da uvijek ostane " ništa", što ustvari prestavlja jednu vječitu anarhiju u kojoj
sve samo po sebi nema nikakvog smisla. A to sve vodi ka totalnom haosu u društvima i zajednicama. Govoreci o Ni
čeu veliki evropski filozof Ergo je kazao "Niče je bijo psihički bolestan čovjek, koji nam je pokazao koliki je domet onog čovjeka kod kojeg je "pandorina kutija" podsvijesti otvorena a svi filteri razboritosti zatvoreni." Naravno njegova bolest nije tajna, čak o njoj govore i veliki ljubitelji ovog kako neki kažu "đavoljeg sina". Naime, Niče je prema jednoj verziji tokom posjete javnoj kući od jedne postitutke zadobijo sifilis a od toga kasnije i zapaljenje mozga što je uticalo da kraj svog života provede u bunilu. Prema drugoj verziji Niče-a je neuzvraćena ljubav jedne djevojke naterala na ludilo, što isto tako nije daleko od stvarnosti ako pogledamo njegove stavove koji su u potpunosti ispunjeni  mržnjama  prema
ženama. No, u svakom slucaju nakon sto je bijo profesor u Baselu, zbog velike bolesti se 1879 god., penzionise i sa svojom penzijom od 3.000 franaka pocinje lutati na putu izme
đu Italije, Švajcarske i Njemačke. Po dolasku u Torino totalno poremećenog uma 1889 god., pise svoje poslednje djelo da bi 25.08.1900 umro u Weimaru. Da bi sudili o Niče-u trebamo znati da se o
njegovim djelima govori uvijek kao o misterijama. Postoji ta " Apokalipsa duše" o kojoj je joši poznati Jung govorijo, a to je ta duševna borba koja proizilazi iz "Apokalipse" . Kao onaj san Dostojevskog u kom vojnici po
činju da pucaju jedan na drugoga u vlastitim rovovima. Dakle svi protiv svih. To je ustvari bilo i kod Niče-a,
jer je on vidijo da je cijeli život borba izmedju Boga i Djavola i sad ta borba nemora završiti onako kako je zapisano u Bibliji vec on  pravi novi scenario u kome Djavo pobjedjuje i zbog toga  licemjerno pokušava dokazati da je Bog mrtav a on zživ. Prilikom iscitavanja njegovih djela prime
ćujemo da on pokušava veoma smotano i nevješto pobiti Aristotelovu teoriju po kojoj cijeli svijet ima smisla te da je cijeli svijet stvoren sa nekom svrhom, samo tu svrhu određuje onaj koji ga je stvorijo. Znanost je mogla napredovati zato što je svijet uman, a uman je zato što ga je oblikovalo najumnije biće. Da svijet nije stvoren od najumnijeg bića kojeg bi smisla imalo tražiti um u tom svijetu. Znanost nebi imala smisla, u haosu i slučajnosti nema znanosti. Na ove Aristotelove tvrdnje se javlja Niče poput dječaka iz Andersove bajke povikujući "Bog je mratav" i Aristotelova svrhovitost svijeta je posve odbačena. Dolazi nova teorija, Niče-ova teorija" svijet je besmislen, život je slučajan, dobro i zlo su iluzija itd.. Spas Niče traži u kibernetici. Uzimamo uže u svoje ruke, postanimo sami svoji zakonodavci, netreba nam središte iznad nas, svijet je volja za moći i ništa drugo zato kormilarimo sami. Ali postavlja se pitanje kuda? Ako nema dobra i zla koji je smjer dobar a koji loš? Kako odlučiti? Po kojim kriterijumima kad kriteriji nepostoje?  Ako neko kaže "Pa sami ćemo odrediti kriterije. Dobro, ali šta to znači? Po kojem kriteriju ćemo odrediti svrhu kriterija? Ako kaže "Pa u svrhu vlastitog opstanka". Pitanje se nadovezuje "Kakvog opstanka? Šta znači ljudski opstanak? Šta je ljudski a šta ne ljudski? Ili nema ne ljudskog?" Jer kakav to Niče zamišlja neljudski opstanak kad nema djavola koji nas navodi na zlo? Niti je po Niče-u ne ljudsko ono što je životinjsko jer
smo po njemu ionako bolesne životinje. Dal postoji razlika onda izmedju ljudskog i neljudskog? Kuda kormilati kad je sve isto i sve jedno?
U samoj svojoj teoriji Niče veoma nespretno poput tek prohodale bebe upada u svoju vlastitu zamku bunila ostajući nedefinisan samom sebi a i
onim koju su upali paukovu mržu igre riječi.
U svom djelu "Tako je govorijo Zarathustra" pokušava opisati i pronaći nadčovjeka, čovjeka koji nije poput ostalih ljudi koji predstavljaju bolesne životinje. Zbog toga je Russel kazao da je "Niče čovjek koji boluje od teške paranoje, on voli nemir i rat kao i nadljude poput Napoleona kao obratnu sliku panaroidnog sebe. Njegova izjava "Bog je mrtav" izlazi iz njegove pranoične psihologije jer je zamišljao da je on čovjek bog. A ne neki na Nebu ili u Raju". Sva svojstva boga pripisao je svom nadčovjeku, mentalno sebi a stvarno Hitleru. Taj njegov nadčovjek je ustvari nacistički čovjek kome je zbog toga opravdano sve raditi. Zato je Haushaufer interpretirao Niče-a "[...] kao fasištu koji je svojim teorijama stvorijo polog" rasnim ideologijama" tačnije stvorijo je podlogu naci pokretu". Nije tajna da se njegovo djelo "Tako je govorijo Zarathustra" dijelilo njemačkim vojnicima i zapovjednicima tokom drugog svjetskog rata. Hitler se našao u riječima Niče kao u svom vlastitom gnijezdu opravdanja za sva nedjela koja je počinijo. Nacisti su se pravdali a i dan danas se pravdaju Niče-ovom teorijom  kako je čovjek bolesna životinja a bolesna životinja neodgovara za ono sto počini. Dakle ni oni nemaju odgovornost za ono što su činili ili što čine. Čak sta više Hitler je sebe našao u opisu nadčovjeka o kome je snio Niče, čovjeka koji radi sta želi bez ikakvih barijera i okvira i zato nepolaže račune nikome i nicemu. Isto tako Niče-ova teza "volje za moći" je dunula u krila samoopravdanja Hitleru za sva nedjela koja je činijo. Ničeova bolesna mržnja prema Jevrejima je bila dodatna inspiracija Hitleru da genocidom na stravičan i bolesno zivotinjski način ubije vise od 6 miliona jevreja. Sa sigurnošću možemo tvrditi da je
Ni
če svojim fašitičkim stavovima bijo direktna inspiracija Hitleru za svjetska zla koja je počinijo. Ako posmatramo sa psihičke strane Niče-ove tekstove vidjećmo da se radi o osobi koja svoje psihičke problem pokušava nametnuti kao globalne ljudske probleme. Ustvari opisujući nekog zbunjenog čovjeka on opisuje sebe a i i sve one ljude koji pate od šizofrenične bolesti i u kojoj se on našao. Bježeći od boga on ustvari želi da samo pobjegne od odgovornosti,
moralnosti i bilo koje vrste ograni
čenja. Pokušava svojim stavom navesti njegove stomišljenike da u životu nema pravila i da svako treba raditi ono što želi i to bez ikakvih odgovornosti. Majka može napustiti svoje dijete iz čista mira i prohtjeva, čovjek može ubiti drugog čovjeka, muž može prevariti zenu, ćerka moze činiti blud sa kime želi i poželi, pa bijo to i njen rodjeni brat, jer ona ima kormilo u njenim rukama a ne niko drugi, ona odredjuje svoju
vlastitu sudbinu i granicu do koje može ici to nema pravo niko drugi
činiti pa ni bog.

  Sami utvrdite bolesnosti ovih ideja koje na koncu svega opravdavaju pedofiliju, dečiju pornografiju, kanibalizam i sve ono od čega se normalnom čovjeku podiže želudac. Jer prema Niče-u čovjek je taj koji sam sebi govori šta treba a šta netreba, čovjek nesmije imati ništa što ograničava njegovu slobodu djelovanja osim on sam. Hvala Allahu za našu lijepu vjeru i istinu koju nam je preko Poslanika(s.a.w.s) poslao. On Uzvišeni nas je stvorijo i najbolje On Uzvišeni zna sta nama treba. On je Jedan i jedini. Nije rodijo i rodjen nije i niko Mu ravan nije. On je oduvjek i ostaće zauvjek. A ludaci i psihički bolesnici poput Niče-a i njegovih istomišljenika umiru i njihovo boravište je vječita džehennemska vatra.

Bibic ef Izet