Netreba čovjek puno znat da bi uočio  probleme s kojima se danas muslimani a i ljudi  uopšteno susreću. Velika zima koja vlada nasim srcima natjerala je mnoge ljude da se povuku u svoj slatki kutak samopropasti. Zar ljudi nemogu jedni sa drugima sjedeti, razgovarati, pričati,poslovati, budućnost planirati i o njoj maštati? Naravno da mogu!          A zašto to nerade? Šta ih sprečava da to nerade? Neiskrenost. 

Neiskren odnos je odvojio brata od brata, muža od žene, čovjeka od zajednice, insana od Gospodara, poslovnog partnera od dugog partnera. Za sve je to kriva osobina koja je ušla i zaledila naša srca  a zove se neiskrenost. I ovo stanje se može izliječiti samo iskrenošću, al ne onom s jezika već pravom iskrenošću, iskrenošću koja dolazi iz srca i tako otapa druga srca.

Za pocetak pričaćemo o iskrenosti čovjeka spram svom Gospodaru Allahu (dž.š).  Neko može reći: Zar ima čovjeka koji je toliko drzak i da nije iskren prema onom koji ga je stvorio, koji ga hrani, koji poznaje svaku njegovu tajnu koju i zamisli a kamoli uradi ? Ima, nažalost ima ih puno. Opet ponavljam nećemo iskrenost sa jezika vec iskrenost iz dubine srca i duše.

Šta je to u stvari iskrenost spram Gospodaru? Islamska ulema je dala više definicija te iskrenosti, spomenućemo neke od njih kako bi zagolicali našu dušu i srce kad ih budemo poredili s njima. Kazu učenjaci :

„Iskrenost je da uciniš neko djelo samo da bi se njime približio Gospodaru“

“Iskrenost je kad uradiš neko djelo tako da ti unutrašnji  osjećaj  bude kao vanjski dok licemjerstvo je da ti vanjski osjećaj bude bolji od unutrašnjeg. A najbolja iskrenost je da ti unutrašnji osjećaj bude bolji od vanjskog“. 

Obe ove definicije žele istaći jednu glavnu i najbitniju stvar a to je, da sve što radiš na ovom svijetu radiš isključivo radi Gospodara i za ljubav Gospodara. Kad je Allah (dž.š) stvorio ljudie i Džine naredijo im je da se Njemu Uzvišenom klanjaju i to ne bilo kako, već iskreno sa  potpunom iskrenošću pa kaže Uzvišeni :

 وَمَا أُمِرُواْ إِلَّا لِيَعْبُدُواْ اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ

„[…] a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju[...]“ ( Al-Bayyina 5)

Zatim isto tako kaže Uzvišeni :

 إِنَّا أَنزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ فَاعْبُدِ اللَّهَ مُخْلِصًا لَّهُ الدِّينَ، أَلا لِلَّهِ الدِّينُ الْخَالِصُ

„Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajući vjeru! 3. Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu“ ( Az-Zumar 2-3)

Dakle ovi ajeti kao i mnogi drugi ukazuju na obavezu iskrenosti spram Gospodaru jer je ustvari ta tvoja iskrenost ključ koji otvara vrata primanja tvoga djela kod Gospodara. Bez obzira koje to djelo bilo. Bijo to namaz, post, hadždž, zekat, sadaka, druženje, šehidluk, čak i sklanjanje grančice s puta prolaznicima sve je  to uslovljeno iskrenošću. Pa ako je  iskreno uradjeno radi Allaha, Allah će to primiti i u dobra djela upisati ali ako je radi nekoga drugog onda će to djelo biti odbačeno i od njega nećeš imati koristi na Sudnjeme danu. Jedne prilike je rekao Fudejl ibn Ijad jednoj grupi ljudi:

„Neka vam dobra djela budu iskrena i ispravna. A oni rekoše: A šta to znači iskrena i ispravna? On im odgovori: Ako neko djelo uradiš iskreno a neispravno onda ti ono neće biti primljeno  isto tako ako ga uradiš ispravno a neiskreno onda ti opet neće biti primljeno kod Gospodara. A iskreno će biti samo ako se uradi radi Allaha (dž.š.) […]”

Zapamtimo da je iskrenost duša imanu a djela su njegovo tijelo i kad nestane duše onda je tijelo mrtvo, ono se nepomjera. E isto je tako iI sa našim djelima, ako budu neiskrena ako nebudu radi Allaha onda se ona nepomeraju od nas.

 Ali ako budu iskrena onda su ona potpuna I za njih ćemo dobiti veliku nagradu. Kaže Allah(dž.š)

لاَّ خَيْرَ فِي كَثِيرٍ مِّن نَّجْوَاهُمْ إِلاَّ مَنْ أَمَرَ بِصَدَقَةٍ أَوْ مَعْرُوفٍ أَوْ إِصْلاَحٍ بَيْنَ النَّاسِ وَمَن يَفْعَلْ ذَلِكَ ابْتَغَاءَ مَرْضَاتِ اللَّهِ فَسَوْفَ نُؤْتِيهِ أَجْرًا عَظِيمًا

“Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.“ ( An-Nisa 114)

Opet nam Allah (dž.š) ovdje potvrdjuje i skreće pažnju da dijeljenje milostinje, mirenje zavadjene braće, činjena dobrih djela, sve je to uslovljeno iskrenošću da bi bilo primljeno kod Gospodara. Zato nemoj da ti život i trud uzalud prolazi, poradi na sebi i na svome nijetu. Neko može upitati kako da isčistim svoj nijet? Kako da usadim u sebe iskrenost?

Svaki čovjek je najbolji poznavalac samoga sebe, pa ako osjetiš da ti previše prija i da te motivira to što te ljudi hvale kad udeljuješ sadaku, onda natjeraj sebe da je udeljuješ tajno, da niko nezna da si je udijelijo. Čak šta više kad ljudi počnu misliti i govoriti da je to neko drugi uradijo ti šuti, jer si ti dao radi Allaha (dž.š). Ti tako liječi sebe i svoje srce, jer ti znaš da ćeš za to dobiti nagradu od Gospodara, tebi nije potrebno hvaljenje ljudi. Onaj ko želi hvalu od ljudi on će je dobiti, ali zato neće dobiti nagradu od Gospodara. A ti želiš nagradu od Gospodara. Zbog svega toga Poslanik (s.a.w.s) nas savjetuje da kad udeljujemo tako da nam levica nevidi šta daje desnica. Stoji u kazivanjima da su siromasi Medine svako jutro pred vratima svoje kuće nalazile hranu za jelo i niko nije znao ko im tu hranu donosi sve dok nije preselijo Tavus (r.a .). Tad je prestala da dolazi hrana siromasima  i kada  se gasulilo tijelo Tavusa na njegovim plećima su se poznavali tragovi od konopca dok je nosijo hranu siromasima Medine. Niko nije znao da je to bijo Tavus, niko osim Allaha(dz.s). Naravno bezbroj je ovakvih primjera ljudi u našoj prošlosti koji su radili i činili djela isključivo radi Gospodara i za ljubav Gospodara. Naravno danas imamo dosta drugačijih slučajeva ali njih neželimo da spominjemo kako se i sami nebi našli u njima. Vec želimo da se liječimo i uz Alllahovu(dž.š) pomoć i  izliječimo.

______________________________________________________________________________________________

Priredio: Izet ef. Bibic